|

Vožnja po snijegu i ledu
Snijegom i ledom pokriveni kolnici donose probleme čak i iskusnim vozačima. Na snijegu i ledu gume na vozilima prianjaju znatno slabije uz cestu nego kad je suha. Osnovno pravilo za zimsku vožnju: brzina mora biti znatno manja nego ljeti; treba držati veći sigurnosni razmak od vozila ispred sebe. Naglim ubrzanjem ili kočenjem može se i inače slab dodir s površinom kolnika pod snijegom i ledom sasvim prekinuti: vozilo više ne sluša ni upravljač ni kočnice. Drugo pravilo za zimsku vožnju je: uvijek umjereno okretati upravljač, kočiti, ubrzavati, otpuštati spojku. Zimi se već pri polasku s mjesta mogu napraviti mnoge pogreške: ako se naglo dodaje gas i grubo otpušta spojka, na glatkoj se površini kotači okreću u prazno. Vozila s pogonom na stražnjim kotačima mogu se pri tome i zanijeti stražnjim dijelom. Jedini način pokretanja vozila je samo meko otpuštanje spojke i dodavanje gasa.
Dodatne teškoće pri pokretanju vozila stvara diferencijal. Ako jedan pogonski kotač, koji prianja uz hrapavu podlogu ostane nepokretan, dok se drugi na snijegu ili ledu vrti u praznome, onda je kriv diferencijal. Ako se vozilo i usprkos najmekšem rukovanju ne može pokrenuti s mjesta, može pomoći lagano kočenje ručnom kočnicom (ako djeluje na pogonske kotače), da bi se jednom kotaču smanjila sklonost okretanja u prazno. Ako ni taj manevar ne pomogne, postoji samo još jedan način: izići i ručno pogurati automobil malo naprijed ili natrag. Ravno usmjereni kotači pružaju manje otpora pri pokretanju automobila nego zaokrenuti kotači. Budući da pogon treba savladati i zaokretanjem upravljača, pogonski će se kotači prije početi okretati u prazno ili bočno kliziti. Često se događa da vozilo ostane nasred uspona, jer je vozač morao uključiti niži stupanj prijenosa. Zato je pod strminama najbolje počekati da cesta bude slobodna i pokušati prijeći tu daljinu u jednom mahu. Pažnja je potrebna prije svega na nizbrdicama. Čak i na suhoj cesti je put kočenja na cesti nagnutoj prema dolje znatno dulji nego na ravnici, a na glatkom kolniku se može višestruko produljiti, i to prije svega ako se prečvrsto koči i time blokiraju kotači. Tada se vozilo kreće nizbrdo neposlušno, kao sanjke.
Kočenje i zaustavljanje
Osnovno je pravilo da se brzina na snijegom i ledom pokrivenoj cesti smanjuje što je moguće mekše. Već i zbog samog uključivanja nižeg stupnja prijenosa može se zanijeti vozilo. Naime, ako se prebrzo otpusti papučica spojke i pri prevelikoj brzini uključi niži stupanj prijenosa, za nekoliko trenutaka se snažno prikoče pogonski kotači. Stoga je preporučljivo pri mijenjanju brzina u niži stupanj prijenosa i prije ponovnog uključivanja dodati gas da se motor okreće približno jednako brzo kao prije mijenjanja. I rukovanja kočnicama zahtjeva mnogo pažnje. Ne smije se kočiti toliko jako da kotači blokiraju. Ako se kotači pretjerano prikoče, proklizavanje je neizbježno. Čim osjetite da su kotači blokirali, odmah malo smanjite pritisak na papučici kočnice i ponovo kočite kad se kotači okrenu. Put kočenja je s ovakvim isprekidanim kočenjem nešto dulji, ali zato vozilo ostaje sasvim stabilno na svom pravcu vožnje. Osim toga na vrlo skliskoj cesti u zavojima praktički se ne može kočiti, a da automobil ne sleti s ceste.
Iz dubokog snijega
Ako upadnete u duboki snijeg, možete se izvući izmjeničnim uključivanjem prvog stupnja prijenosa i stupnja za vožnju unatrag. Vozite naprijed, dok pogonski kotači ne počnu proklizavati. Brzo uključite stupanj prijenosa za vožnju unatrag i kad se vozilo počne u udubljenju u snijegu pomicati, olakšajte vožnju unatrag blagim dodavanjem gasa i otpuštanjem spojke. Kad kotači opet proklizu, brzo uključite prvi stupanj prijenosa. Ponavljajte vožnju naprijed-natrag sve dok zamah ne bude dovoljno snažan da se možete u jednom pokretu izvući. I pri ovom manevru prednji kotači moraju biti okrenuti ravno.
Vožnja po ledu
Ceste pokrivene ledenom korom još su podmuklije nego ceste pokrivene snijegom, jer gume još slabije prianjaju uz kolnik. Naročito je opasna poledica pri temperaturi oko ništice kad je led "mokar". Tanki sloj vode, koji se pravi pri okretanju kotača, ponaša se kao sredstvo za podmazivanje. Put kočenja može tada biti oko 15 puta dulji nego na suhoj cesti, a u zavoju se automobil može zanijeti s puta. Osnovno pravilo vožnje po zaleđenoj cesti glasi: voziti polako, oprezno i izbjegavati naglo mijenjanje brzine ili pravca i naglo kočenje, a pogotovo u zavojima, te uopće naglo pritiskanje papučica.
Na kojim se mjestima hvata led
Poledica često nastaje na jako opterećenim cestama nakon padanja snijega i pri temperaturama ispod ništice, jer vozila najprije tope led koji se ponovo zaledi. Cesta postaje pravo klizalište kad cesta otopli i na još hladan kolnik padne kiša ili se spusti magla, kada se stvara tanka i naročito skliska ledena prevlaka. Najopasnije su ledene zasjede. Na određenim hladnijim, odnosno vlažnijim mjestima napravi se poledica. S tim treba računati pogotovo na nadvožnjacima i mostovima, na dionicama ceste kroz šume i u blizini rijeke. Vozač okom teško može utvrditi na cesti ima leda, ali upravljač mi na ledu postane neobično lak. Zvuk guma je na zaleđenoj cesti znatno tiši, i neće biti naodmet ako vozač na sumnjivim mjestima otvori prozor i oslušne imaju li gume još onaj karakterističan zvuk po asfaltu ili se kotrljaju gotovo nečujno.
Komentari
 |