Povijest i Kultura Kupresa od davnina do danas

Glavna značajka dugogodišnje povijesti života na kupreškom polju svodi se se na jednu nepobitnu činjenicu. Koliko god je puta mjesto bilo rušeno do temelja, a stanovnici protjerani, uvijek su se vraćali i ponovno podizali svoje domove, vraćajući gradu stari sjaj.

A onome tko jednom osjeti prirodu i ljepotu polja, jasno je i zašto. Nadamo se samo da će ovaj novi zamah, trajati duže od bilo kojeg do sad...

Povijest i kultura

U razdoblju poslije neolita pa sve do doba rimske prevlasti kupreški kraj nastanjuju Iliri, tj. Dalmati i Kelti. Kelti su u ove krajeve provalili početkom IV. stoljeća prije Krista, a iza sebe su ostavili neprijeporne dokaze svoje vještine u izradi predmeta od željeza i bronce.

Iliri, koji nisu poznavali pismo, novac ni privatno vlasništvo, potisnuti su od Grka, Kelta i konačno Rimljana. Raštrkani u skupinama po ostalim narodima, iza sebe su ostavili male tragove u nomenklaturama, a u jeziku jednog albanskog plemena ostale su do danas sačuvane neke riječi.

Rimska vlast se utvrdila u ovim krajevima nekoliko godina prije Krista (oko 9. godine pr. Kr.), nakon gušenja Batonovog ustanka. Njihova dugotrajna vladavina i na Kupresu je (kao i svugdje gdje su bili dominantni) ostavila duboki trag. S ovog područja su iskoristili obilje drveta i stoke, kojom su održavali svoju mnogobrojnu vojsku. Rimljani su bili ti koji su u ovom kraju prvi sagradili prometnice koje su Kupreško polje presijecale u četiri smjera.

Nakon velike seobe Slavena u VI. I VII. stoljeću, oni svoju novu postojbinu nazivaju starim imenom, Bijela Hrvatska. Ona se prostirala od Cetinje do Zrmanje, a pružala se u unutrašnjost preko Livna i Duvna do razvodnog gorja između gornjeg Vrbasa i Bosne. Hrvatskom u to vrijeme prvo vladaju knezovi, a od 925. godine kraljevi, s Tomislavom na početku.

U vrijeme Stare Bosne, livanjski, duvanjski, glamočki i kupreški kraj, nazivao se Tropolje ili Završje. Do pada bana Mladena Šubića (1332) bile su u sastavu kraljevine Hrvatske i Dalmacije U borbama nakon Šubićevog pada , mirnim dogovorom na kraju borbi, livanjski vojvoda Mihovilović pripaja (1326) svoj kraj Bosni kojom vlada Stjepan II Kotromanić.

Ljudevit Veliki na kratko (1356-1382) vraća krajeve Hrvatskoj, no njegovom smrću oni ponovno pripadaju Bosni, sve do pada pod Turke.

Nakon pada Jajca (1463) turski sultan Mehmed II. Osvajač, ostavio je područje Mahmud-paši, koji je njim kratko vladao. Iste je godine naime, hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin oslobodio Kupres. Budući se nije gubila svijest o hrvatskom bitku na tim prostorima, ti krajevi se nazivaju Turska Hrvatska, što se odražavalo ne samo u predaji nego i u službenom odnosu Europe u diplomatskim i znastvenim krugovima. Ovakvo stanje traje sve do pripajanja cijele Bosne u Austrougarsku monarhiju.

Nakon početnog zanosa uvođenjem reda i mira, nicanjem novih građevina i podizanjem standarda slijedi novo razočaranje, jer se nije uredio gotovo kmetski odnos prema ljudima i njihovoj zemlji.

Nakon pada monarhije Kupres ulazi u sastav kraljevine SHS, koja poslije mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija. Nakon podjele države u Banovine, Kupres potpada pod Primorsku banovinu sa sjedištem u Splitu.