Najtipičnije su ozljede koljena, odnosno ligamenata, te meniskusa i njegovih ligamenata

Stigao je snijeg, počela je sezona skijanja. Skijanje jeste užitak, ako smo dobro pripremljeni i ako smo dobro procijenili svoje mogućnosti. Međutim, statistika kaže da će se od tisuću skijaša barem jedan, a moguće i četiri, vratiti sa skijališta s nekom ozljedom.

Ozljede se kreću u rasponu od blagog nategnuća ligamenata do lomova s trajnim posljedicama. A povrede su uglavnom posljedice loših ili nikakvih priprema i krivih procjena tjelesnih mogućnosti. To, međutim, nipošto nije razlog da se odustane od izlaska na snijeg. Dobrobiti za zdravlje i dušu premašuju rizike, a s malo pameti nije ih teško izbjeći.

Posljedice loše opreme

Spinalni lom skočnog zgloba nekad je prouzročio posljedicu za cijeli život (do invalidnosti), a za sportaše prekid karijere. Danas su takve ozljede rijetke, a dolaze kao posljedica nekvalitetne opreme ili slabo stegnutih vezova.

Takve se ozljede dobro liječe i zacjeljuju, kod blažih lomova i bez operacije ili u najgorem slučaju ugradnjom pločica. Skijaš već nakon nekoliko dana može na noge, a za mjesec i po normalno funkcionira.

Najtipičnije skijaške ozljede su ozljede koljena, odnosno ligamenata (postraničnih, unutrašnjih, vanjskih), te meniskusa i njegovih ligamenata. Nategnuća ligamenata mogu biti bolna čak i do nesvjestice i to kod sportaša zahtijeva operativni zahvat (artroskopski), a kod rekreativaca bandažu i mirovanje.

Puknuća križnih ligamenata (sredina koljena) najteža je ozljeda i za sportaša najčešće znači kraj karijere. U starijih rekreativaca takva se ozljeda ne operira, već se prakticira rehabilitacija koja ih ponovno osposobljava za rekreativno skijanje.

Sportašima, ako se ipak vraćaju na snijeg radi natjecanja, treba dvije godine oporavka da bi tek počeli s treningom. U slučaju preranog povratka stradaju rubovi koljena,  vremenom se pojavi i artroza - potrošena koljena.

Prije snijega - u teretanu

Nategnuće preponskih mišića nerijetko je posljedica kada svaka skija ode na svoju stranu. To se događa ako se skijaš dovoljno ne razgiba u teretani, što treba početi prakticirati najmanje dva do tri tjedna prije odlaska na skijanje, idealno dva mjeseca ako se ne vježba redovito.

Iako vrlo rijetko, moguća su i puknuća preponskih mišića, što je vrlo bolno i traži četiri tjedna mirovanja. Ako do tada bol ne prođe, nikad ni neće, te je nužna rehabilitacija.

Rjeđa je povreda kuka i to kod teškog pada ili sudara. Oštećena hrskavica boli i po godinu dana, sve dok se ne oporavi. Dječji kukovi zarastaju potpuno, stariji od 20 godina osjete trajne posljedice, a za 10 do 15 godina može se razviti i artroza.

Rehabilitacija ramena

Lomovi ruku na skijanju nisu česti, ali često stradaju ligamenti palca koji izdvojeno od ostalih prstiju pridržava štap. Liječi se operativno, osobito profesionalcima kojima su prsti alat (fina mehanika ruku).

Na vrhu liste povreda skijaša su i istegnuća i iskakanja ramena i rjeđe lakata. Namještanje ramena radi se u bolnici, ali u slučaju oštećenja hrskavice potrebna je (artroskopska) operacija.

Ako se ne rehabilitira, bol može biti trajna, a moguće je i "smrznuto rame" s do dvije trećine manjeg opsega pokretljivosti. Da se ne bi ukočilo, rame treba rehabilitirati dva do tri tjedna, a rezultati se postižu samo upornim radom.