Vijesti 
Web kamere bh skijališta
Mape BiH skijališta
Cjenik ski karata u BiH
Popis radara u BiH
Slovenija ski karte
Austrija ski karte
Italija ski karte
Detaljno o FIS-u%20-%20Shiretoko(1).png)
Santa ski jump
Ski racers
Ski Run 
Ski Simulator
Ski Jump 2001
Big Jump
Nordic Chill 
Ski 2000
Tales of Tross
Nordica | Ivica Kostelić: Janica i ja bi se manje lomili da smo bili u današnjem sustavu |
 |
 |
 |
| Susjedstvo | |
| Ponedjeljak, 19 Listopad 2009 15:49 | |
|
ZAGREB - S ozljedom leđa iza sebe i odrađenim najvećim dijelom priprema Ivica Kostalić isijava optimizam. - Ne mogu reći da sam bolji nego ikad jer su utrke jedini pravi ispit, ali “filing” je dobar.
Koji su ciljevi u sezoni koja za vas počinje nedjeljnim veleslalomom? - Olimpijske igre su uvijek prve na ljestvici prioriteta. Medalja u Vancouveru i ponovno biti među pet u Svjetskom kupu su “makrociljevi”. Uz prošlogodišnju formu i bolje zdravlje normalno je da mogu razmišljati da sam među prva tri i u borbi za veliki globus. Jeste li zbog OI nešto mijenjali u pripremama? - Leđa, a ne Vancouver, odredila su profil priprema. Neke stvari smo zbog ta četiri mjeseca stanke morali kompenzirati, ali nisam u zaostatku jer smo ostvarili sve što smo planirali. Koliki je taj napredak u veleslalomu o kojem bruje ljudi oko vas? - Nismo se uspoređivali s drugim reprezentacijama pa ne mogu reći koliko su vremena dobra ili bolja, ali i za tu disciplinu imam dobar osjećaj. No, najveći napredak očekujem u brzim disciplinama koje sam najviše trenirao. Potrebna mi je konstantnost. U spustu ga je teže ostvariti, ali u superveleslalomu bi za taj iskorak trebalo biti među 15 uz poneki plasman među 10 jer su tek tamo “masni” bodovi.  Mogu li se u istoj sezoni spojiti najveći rezultati i u Svjetskom kupu i na Olimpijskim igrama? - U principu bi se trebao žrtvovati dio sezone ako hoćeš do medalje na OI. Ove godine je dobra stvar što između Kranjske Gore i Vancouvera imamo skoro dva tjedna pauze, barem malo vremena za predah. Moj plan je skijati sve utrke osim spusta u Bormiju. Olimpijsko srebro u Torinu ispunilo je jedan vaš san. Koliko će zbog njega biti lakše u Kanadi? - Nakon te medalje sve je postalo lakše, pronašao sam svoj mir. No to je prošlost i dalje sam gladan uspjeha. U zrelim sam skijaškim godinama i bilo bi dobro da se nađem u poziciji za medalju, tko zna što će biti za četiri godine kada dođe Soči, možda izbije 3. svjetski rat. Sjećam se da sam si prije drugog “laufa” u Sestriereu rekao “sad je šansa, iskoristi je, ‘ko živ ‘ko mrtav za četiri godine.” Olimpijske igre su iznad svega i bez te medalje bi pritisak bio puno veći jer nema niti Janice. Kada ste već spomenuli sestru možete li nam izdvojiti neki trenutak u kojem vam je najviše pomogla? Osim uobičajenog bratsko-sestrinskog odnosa... - Prošle sezone mi je pomogla uoči Schladminga u koji sam stigao u napetoj situaciji nakon preuzimanja vodstva u Kitzbühela. S par odličnih savjeta i govorom prije utrke dala mi je ogromno samopouzdanje. Šteta što to kasnije nisam mogao iskoristiti. Hrvatska danas ima skijašku reprezentaciju u pravom smislu, a vi imate ozbiljnu konkurenciju na treninzima... - To je moja najveća korist, drže me budnim na svakom treningu jer ja ionako više ne mogu puno napredovati. Njima koriste moji savjeti i taj osjećaj je glavna prednost što imamo reprezentaciju. Ovoga ljeta najviše ste vremena trenirali s Daliborom Šamšalom... - Napravio je dobar temelj i sada rijetko radi velike greške. Nadam se da će to zadržati i kad dođu utrke.  Natko Zrnčić-Dim je prošle sezone medaljom “spasio” SP, no on je trenirao u Argentini... - Nismo bili zajedno od svibnja, ali sam siguran da će napredovati jer ima žicu za spust, a ta disciplina je skupljanje iskustva. Bit će sve brži i brži, a uz to je žilav i nije sklon ozljedama. U dijelu skijaškog svijeta povremeno se pročuje glas da bi trebao biti oprezniji, da je često na rubu teške ozljede... - On je zanimljiv lik koji je prošao dvije prometne nesreće u kojima je trebao poginuti, a nije se ni ogrebao. Nakon nekih padova na treninzima pomislili bismo da je strgao i ruke i noge, a on se samo digne, otrese i nastavi dalje skijati. I Miller je jedan od takvih likova, fiziološki otpornih na ozljede. Baš zbog toga što to nikada nije doživio, granica do koje on ide je dalja od limita ostalih skijaša. Ta granica sigurno postoji, a nadam se da je neće upoznati zbog ozljede. Nema potrebe da ga mi sa strane kočimo. Ima sreću da je napravljen od pravog štofa za spustaše i treba ga pustiti da skija kako najbolje zna. Njegova prednost je i što je dosta djetinjast i previše ne analizira situacije. Ne možemo ne pomisliti što bi bilo da ste Janica i vi napravljeni od takvog materijala. Vjerojatno bi bilo barem upola manje ozljeda koje su vam obilježile karijeru... - Naše ozljede posljedica su toga što nismo bili u sustavu koji bi nas hranio i štitio kao ove mlade. Točno znaju što moraju ostvariti, dok smo mi bili ti koji smo prtili stazu za sve i to je najviše utjecalo na naše ozljede. Bezbrižniji su od nas jer im je sve osigurano i ako netko od njih pogriješi uvijek postoji netko tko to može pokriti. U doba u kojem smo Janica i ja stasali toga nije bilo. Jesu li oni svjesni toga što ste im omogućili? - Jedino “Prdek” (Zrnčić-Dim, nap. p.) jer je trenirao s nama. Kada se sjetim vremena u kojem smo se borili za svaki objed onda mi problemi na koje se danas žale roditelji mlađih skijaša izgledaju vrlo smiješni. Nisu svjesni da uživaju u stvarima koje smo mi mogli samo sanjati. Ne znam, možda bi više grizli kada bi znali sve ove stvari, ali im to ne zamjeram niti bih želio da se nađu u takvoj situaciji.
(Jutarnji List)
Postavi za favorita
Bookmark
Pošalji Članak
Komentari (0)
Napišite komentar |
Prikaži/Sakrij formu za unos
